Iako su iz kompanije Google tvrdili da tvrdnje koje su navedene u tužbi nisu baš tačne, pristali su na nagodbu.
Kad korisnici uključe “privatan režim rada” odnosno “inkognito način rada” u svojim internetskim pretraživačima, očekuju da dobiju upravo to – dodatnu dozu privatnosti zahvaljujući kojoj niko neće znati šta su pregledavali na internetu.
Ali, to baš i nije tako. Kako navode u kolektivnoj tužbi, koju je 2020. podnela kompanija Boies Schiller Flexner, Google je pratio aktivnosti korisnika čak i kada je bio uključen “privatni način rada”. Tražili su odštetu od najmanje 5 milijardi dolara.
Iz kompanije Google su tvrdili kako tvrdnje u tužbi nisu baš tačne. Naveli su kako su korisnike otvoreno informisali o tome koje podatke prikupljaju kad je uključen “privatni način rada”, ali da su korisnici pretpostavili suprotno. Dodali su da je prikupljanje podataka, kao što je istorija pretraživanja, čak i u “privatnom načinu rada”, pomoglo vlasnicima internet stranica da “bolje procene izvedbu svog sadržaja, proizvoda, marketinga i više”.
Podsetimo, “privatni način rada” u slučaju Google Chromea, daje korisnicima mogućnost pretraživanja interneta bez spremanja njihove aktivnosti u pretraživaču ili uređaju. Ali, to ne znači i da su korisnici nevidljivi za stranice koje posećuju. One mogu koristiti razne alate za praćenje aktivnosti korisnika dok su na toj stranici.
Iako su iz Googlea tvrdili da tvrdnje koje su navedene u tužbi nisu baš tačne, pristali su na nagodbu. Na šta su tačno pristali u toj nagodbi nije objavljeno, ali da je do preliminarne nagodbe došlo potvrđeno je na sudu na kojem se trebalo održati saslušanje u tom slučaju.
Američka okružna sutkinja Yvonne Gonzalez Rogers ranije je odbila Googleov zahtev da se slučaj odbaci, rekavši kako se ne može složiti s tvrdnjom da su korisnici pristali na to da Google prikuplja informacije o njihovoj aktivnosti pretraživanja.